Karakteristiske rase

Opšti izgled: Po tipu ovo je molos kratke glave, sa konkavnim linijama. Bordoška doga je veoma snažan pas čije je veoma mišićavo telo sačuvalo harmoničnu sliku. Ona je građena pre niže zemlji, odnosno rastojanje od grudne kosti do zemlje neznatno je manje od dubine grudi. Ipak jak, atletski, impozantan i veoma respektabilan pas.

Proporcije: Mereno od ramenog zgloba do sedne kvrge, dužina tela prevazilazi visinu grebena u odnosu 11:10. Dubina grudi meri više od polovine visine grebena. Maksimalna dužina njuške odgovara 1/3 dužine glave. Minimalna dužina njuške odgovara 1/4 dužine glave. Obim glave mužjaka približno odgovara visini grebena.

Narav: Kao bivši pas za borbe naginje čuvarskim zadacima, poseduje veliku hrabrost i obazrivost ali bez agresivnosti. Ona je dobar saputnik i veoma privržena gospodaru, puna ljubavi. Mirna, uranovtežena sa visokim pragom razdražljivosti. Mužjaci su po pravilu dominantne naravi.

Glava: Moćna, uglasta, široka, prilično kratka, gledana od napred i odozgo izgleda trapezoidno. Produžena osovina lobanje i nosnika su konvergentne.

Gornji deo glave: Kod mužjaka, obim lobanje na najširem mestu približno odgovara visini grebena. Kod ženki ova vrednost srne biti nešto manja. Oblik i zapremina lobanje naglašeni su jako razvijenim slepoočnicama, nadočnim lukovima i jagodičnim kostima, kao i međusobnim rastojanjem ivica donje vilice. Gornja regija lobanje je od jedne do druge strane blago konveksna.Stop je izražen i sa nosnikom gradi skoro prav ugao 95-110°.Izražena ju duboka čeona brazda koja se pruža ka zadnjem kraju glave i na tom putu postaje blaža. Čelo dominira licem. Ipak ono je uvek site nego što je visoko. Glava je obeležena simetričnim naborima sa svake strane čeone brazde. Ovi duboki i zavijeni nabori su pokretni bez obzira da li je pas razdražen ili ne.

Njuška: Snažna, široka, mesnata li ispod očiju nije naduvena. Prilično kratka, gornja granična linija veoma blago konkavna, sa srednje izraženim naborima. Širina se ka vrhu samo malo smanjuje. Gledano odozgo ima veoma zapažljivu kvadratičnu formu. Ka čeonom predelu nosnik gradi veoma tup, na gore otvoreni ugao. Kada je glava nošena horizontalno kraj je u osnovi kao panj, debela i široka njuška naleže na vertikalnu koja dodiruje nosno ogledalo. Obim njuške je približno 2/3 obima glave. Dužina njuške je između ¼ i 1/3 ukupne dužine glave merene od nosnog ogledala do potiljne kvrge. Dostizanje ovih graničnih je dozvoljeno (najviše 1/3 a najmanje 1/4 ukupne dužine glave) ali nije poželjna. Idealna dužina njuške je između ovih vrednosti.

Vilice: Veoma snažne i široke. Pas je predgrizač (predgriz je rasna osobina). Zadnja strana donjih sekutića ostaje bez kontakta ispred prednje strane gornjih. Donja vilica je uzlazno povijena. Brada je dobro izražena ali ne sme biti istaknuta preterano ispod gornje usne, niti pak od nje biti prekrivena.

Zubi: Snažni, narošito ošnjaci. Donji očnjaci dobro razmaknuti i blago povijeni. Dobro postavljeni sekutići pre svega u donjoj vilici gde čine ravnu liniju.

Gornje usne: Debele, blago opuštene, unazad povučene. Gledano sa strane donja linija produžava lučno. Ona prekriva prostrano donju vilicu. Napred rub gornje usne ima kontakt sa donjom usnom, odatle pada na obe strane čineći pri tome široko okrenuto slovo V.

Obrazi: Istaknuti zbog veoma snažno razvijenih mišića.

Oči: Ovalne, daleko jedno od drugog. Rastojanje između unutrašnjih očnih uglova odgovara približno dvostrukoj dužini oka. Prostodušan izraz. Treći očni kapak ne sme biti vidljiv. Kod pasa sa crnom maskom boja očiju je boje lešnika do tamno braon. Kod pasa bez meske ili sa braon maskom dozvoljena je nešto svetlija boja očiju ali nije poželjna.

Uši: Relativno male, nešto tamnije nego preostala boja dlake. U korenu prednji rub blago podignut. Viseće ali ne labavo opuštene uši. Kod povećane pozornosti prednji rub naleže na obraze. Donji kraj je blago zaobljen i ne sme dopirati dalje od očiju. Visoko su usađene u visini gornje llinije lobanje, što naglašava širinu lobanje.

Vrat: Veoma jak, mišićav, približno cilindričan. Nosi bogato slobodnu i meku kožu. Obim vrata na sredini približno odgovara obimu glave. Od glave je odvojen srednje naglašenom, blago zavijenom poprečnom brazdom. Njegov gornji profil je blago konveksan. Dobro izražen podgušnjak počinje u predelu prednje strane vrata i do grudi čini nabor bez preterane opuštenosti. U bazi veoma široki vrat prelazi bez prekida u ramenu regiju.

Istorija rase

Bordoška doga pripada najstarijim psima Francuske i možda ide unazad do alano pasa (srednjevekovni dogoliki psi bele ili sive dlake ), pre svega od hvatača divljih svinja (“saupacker”), o kojima u 14. veku Gaston Phebus, grof od Fox-a, u svom delu “Knjiga o lovu” napisao … “drži svoj plen bolje nego tri hrta”…
Naziv doge javlja se krajem 14. veka. Sredinom 19. veka su ove nekadašnje doge bile cenjene gotovo još samo u Akvitaniji.Upotrebljavali su se za lov krupne divljači (divlja svinja), za borbu (često po utvrđenim pravilima) za čuvanje kuća i goveda i kao i pomoćnik u bitkama.
Prva francuska izložba pasa održana je 1863. u “Jardin d’Acclimitation”. Bordoške doge su izložene pod današnjim imenom. U genezi današnje doge su učestvovali različiti tipovi: tuluški, pariški, bordoški. . .
Za vreme rata (1939-1945.), rasa je veoma stradala, tako da je posle rata takoreći bila izgubljena. Po rečima Pola Menjina, Bordoška doga je bio gotovo iščezao iz oblasti Bordoa krajem 19. veka. Novi skok doživljava 1960.Prvi standard (Vom Wesen der wahren Doggen) u knjizi ,”Le Dogue de Bordeaux” -1896, autor Firere Megnin.
Bordoška doga kasnije nije korišćena u lovu, već su joj namenili čuvanje kuća – pre svega, kuća mesara i dvoraca. Ubrzo zatim, umalo da pas nestane.